COOK BooK

četvrtak, 04.09.2008.

Numerolo- - 0 0 gija

Nikad nisam bila s brojkama na TI, a kad bolje razmislim, ni na VI. Brojevi su mi cijeli život kao netko kog u milijunskom gradu sretnem dva tri puta slučajno u tramvaju i znam da sam tu ''osobu'' već negdje vidjela. Sjećam se i očajnih postupaka da naštrebam rezultate, ali nije pomoglo. Ni litra rakije, ni instrukcije, a bogme ni spavanje na satovima. Znala sam da se u životu ne ću baviti brojkama, jer sam cijelu svoju budućnost vidjela samo u riječima i bila u snovima i čak napisala svoju prvu knjigu u tim sanjarskim danima. No, kako to već ide, sudbina ili tko već, odvela me na drugi put. Put o kojem nisam nikad čitala, nisam se nikad bavila i koji sam najmanje očekivala.

Ne znam ako se ikad vama dogodilo da se sve stvari u životu savršeno poslože iako niste dobili ono što ste u određenom trenutku u prošlosti toliko željeli. Ponekad razmišljam gdje bih bila danas da se sve dogodilo baš onako kako sam si zacrtala?!

Možda je baš cijela ljepota u tome da se ne dogodi sve onako kako smo planirali, a ironija je što na kraju sve ispadne bolje nego što smo očekivali.

Iako vjerujem da sami kreiramo sve u svojim životima, možda ipak postoji nešto što nas odvede na drugi put. Neki bolji ili lošiji, ovisno kako smo zaslužili. Zato, probat ću i dalje bit ona stara, malo bolja u nekim stvarima i vjerujem da će se sve složit baš kako treba. Kao kada pomislim na nekoga koga nisam vidjela dugo sretnem ubrzo nakon toga. :)

10:30 - Komentiraj ( 25 ) Print - #

utorak, 02.09.2008.

SKripta

Ovih zadnjih tjedan dana bila sam vrlo uspješna. Učinila sam sve što mogu u tome da izbjegnem ono što moram - učenje! Kuća mi nije bila tako čista i blistava, savršeno uređena s mnogo novih silka, detalja i ostalog već dugo. Tijekom ljeta nisam trebala ništa uzbjegavati pa se ni nisam trudila da radim išta drugo osim izležavanja, sjedenja na kavi.,,.

Najgore je kad dođe onaj dan trežnjenja - kad sam već prošla sve faze i samo osjećam veliku žeđ i glad i želim se pokrenuti. Danas se trijeznim, ali još me ništa ne pokreće. Možda da si nabavim role!?

Dobro je bit okružen ljudima koji te vole, da nema njih stvarno bi život bio bezveze. Kad pomislim na njih sve što moram učiniti i nije mi tako teško. Možda nagovorim nekog od njih da mi kupi role?! - Ne? - Šteta, a baš sam se ponadala! :)

13:13 - Komentiraj ( 8 ) Print - #

ponedjeljak, 01.09.2008.

1.9.

Zaspati - to je jedna od najtežih stvari u zadnjih par tjedana. Bježanje od problema nikome ne pomaže i to je jedna od onih lekcija koje nikako da uspijem naučiti i položiti. Doduše, taman kad mislim da mi se životni prosjek povećava zaglibim opet u neki jarak, ali eventualno drugom nogom.
U trenutku kad sam ušla u kupaonu, pogledala se u ogledalo i osjećala se zadovoljna sobom kao da je sve počelo, neki novi pogled na sve ono što se događa oko mene, neki čudan flash koji te odjednom prisli da progledaš.

- U dečkovoj sam kući i već sam davno prošle sve muke koje je Carrie imala kada je ostavila svoj fen za kosu kod Face. Moja četkica za zube stoji u onoj čašici gdje i kaladont dulje nego što sam se ikad nadala ili pomislila. S vremena na vrijeme pojavi mi se neka sumnja i pitam samu sebe jesam li dobro izabrala, ali to je normalno, zar ne? Ili?

Ukratko, ljubav je zajebana stvar, ali u principu jedna od najjednostavnijih. Naravno, kao svako drugo dijete kad gledam brak svojih roditelja, savršeno sam si odredila ono što ne želim. Ne želim da bude ovakav, onakav, da svaki dan moram podsjećati muža na najmanje sitnice, ne želim da...i mogla bi tako u nedogled. Brak mojih roditelja u mojim očima nikada nije bio loš i uvijek sam se hvalila time kako su moji mama i tata već 30 godina u braku. Sve do dana kada sam bila dovoljno odrasla i shvaćala sam svoju majku kada mi je rekla da ne može garantirati da će ostati s mojim ocem. Isprva sam burno reagirala jer ih oboje neizmjerno volim, no gledajući svog oca iz pozicije nečijeg životnog partnera bila je ružna zamisao i u potpunosti sam razumijela svoju majku. U prvom planu, ne razlikujemo se od drugih obitelji. Otplaćujemo kredite i redovito varimo kraj s krajem, ali se drže. Nikad mi nije bilo loše. Znala sam doći u Zagreb s 30 kn u džepu, 20 na kartici i razbijati glavu kako da preživim tjedan dana s 50 kn. Koliko god strategija imala, nijedna nije opstala duže od 2 dana (pitam se zašto!?). U tim trenucima znala sam tko su mi pravi prijatelji. I gospodin koji leži u susjednoj sobi dok ja ovo pišem jedan je od njih. Nekada savršeno razumljiv, nekada čisti misterij. Zašto baš blizanac od stotine drugih vaga koje su prošle kroz moj život?

....

14:34 - Komentiraj ( 0 ) Print - #